Zašto je PEACE GC napao SAD - srpanj 2009.

Ovaj rat već danima bukti. Američke i Kanadske regije padaju jedna za drugom. PEACE GC pod mađarsko-indoneziskim vodstvom sve gazi pred sobom. Ovaj rat je samo nastanak onoga prošloga, poslije kojeg je slomljena Rumunije i sam Atlantis.

Razlika između ova dva sukoba je što je prvi bio oslobadilački, dok je ovaj čista agresija (gledano strane PEACE GC). Čak što više, sukob ničim nije bio izazvan od Amerikanaca već je PEACE GC odlučio pokrenuti vojnu akciju. Nakon ovoga se na njih ne može gledati kao obrambrambeni savez te su sada de facto postali imperijalistički savez, čiji je cilj osvojiti ključne regije kako bi ostvarili to dominaciju u esvijetu. Svoju prevlast je PEACE pokazao u Europi, prvo kad je oslobodio Njemačku a kasnije Srbiju te je time potvrdio svoju prevlast. Jedino što je stajalo između njih i svjetske vlasti je bila USA, zemlja nad kojom nije bilo moguće izvesti PTO zbog njihove brojnosti. Ali koliko kod su bili jaki politički, vojno nisu baš tako.

Na prvi pogled nije postojao razlog napada na USA. I ovako i onako je PEACE GC najjači savez u eSvijetu. Posjeduju dovoljno high regija svih vrsta - oil, grain, wood, iron i diamonds. Dakle resursi i nisu neki povod.

USA je namnogobrojnija nacija sa 17643 stanovnika a zajedno sa Kanadom (4520 stanovkika) imaju manje stanovnika od Mađarske (14055 stanovnika) i Indonezije (13279 stanovnika) zajedno i to za 5171 stanovnika. A ako se gledaju experience points sama Mađarska ili Indonezija ima duplo više experienca od od Amerike. Dakle sa vojne strane Sjedinjene Države ne predstavljaju neku opasnost za članice PEACE saveza, kao što je i pokazao dosadašnji razvoj situacije rata.

Jedini razlog u napadu na USA vidim u sukobu među samim članicama ovoga saveza, te da bi spriječili politički raspad morali su naći zajedničkog naprijatelja, koji je dovoljno jak, kako bi zaokupio. To je luksuz koji Atlantis nije imao na vrhuncu moći, te je došlo do unutrašnjih sukoba među samim članicama saveze te na kraju i do rata unutar samog saveza (Švedska-Njemačka). No PEACE GC ima Ameriku koja je dovoljno velika prijetnja i dovoljno velik zalogaj da se s njim pozabave u narednih mjesec ili dva dana. I najmanje toliko će opstati PEACE GC. Osim što su na ovaj način zaustavili propadanje saveza, koji je već prevelik i glomazan za svoje dobro, imaju šansu da unište (ili makar uspore rast) američku ekonomiju čak i bez PTO. Ako SAD nema granica prema prijateljskim zemljama, nema ni mogućnosti TW i samim time sporije rastu expirience points, manji je wellness igrača zbog čega se mora trošiti više novca na hranu veće kvalitete, kuće i giftove umjesto da se taj novac preusmjeri u proizvodnju oružja za obranu države i brže unapređivanje ranka vojnika. Sumnjam da će ikada Sjedinjene Države biti osvojene, jer to i nije potrebno – dovoljan je ovaj scenario.

Kada jednom PEACE GC završi sa ratom u Sjevernoj Americi i ostvari svoje ciljeve, vjerujem da će se raspasti na mađarski (europski) i indonezijski dio (azijski) te vjerojatno na još južnoamerički dio koji već sada funkcionira kao savez unutar saveza (A-HA). Kada se ovo desi napokon će se raspasti i drugi veliki savez jer se više neće imati protiv koga boriti. Vjerujem da će do raspada doći zbog niza razloga:
1. neispunjenih obećanja zemljama članica – oslobađanje teritorija i vraćanje pod kontrolu originalnim vlasnicima
2. zbog želje za dominacijom u savezu – ugarsko-indonezijsko nadmetanje
3. želja za širenjem teritorije na štetu drugih članica saveza
4. neslaganja sa trenutnom, imperijalističkom politikom – izdaja načela zbog čega je nastao savez i njegove trenutne mutacije u zvijer koja sve gazi pred sobom. Sigurno više ne vrijedi krilatica: „Peace at home, peace in world!“ jer je ovaj puta PEACE GC onaj koji je započeo rat.

Koliko god smatrao da je PEACE GC pokrenuo ovaj rat bez povoda, isto tako smatram da je ovo bio logičan slijed događaja nakon što su postigli svoj prvobitni cilj – uništenje Atlantisa. Isto tako je ovo potez zahvaljujući kojem će ovaj savez biti još neko vrijeme na svjetskoj sceni, kako politički, tako i vojno.